Hitna medicinska stanja odnose se na situacije u kojima je ugrožen život ili dugotrajno zdravlje, a mogu se pojaviti i u stomatologiji.

Zubobolja je definitivno među prvim stanjima zbog kojih će ljudi hitno potražiti pomoć stomatologa, no nije jedina nevolja u kategoriji “hitna stanja u stomatologiji“. Riječ je o situacijama u kojima je ključna hitna intervencija kako bi se smanjili bol i nelagoda ili nastanak štete u ustima i na zubima.

Zubobolja

Teška zubobolja koja se ne može ublažiti lijekovima protiv bolova i traje više od 24 sata hitno je stomatološko stanje koje zahtijeva brzu obradu, a može biti i životno ugrožavajuće. Naime, u slučaju teže infekcije postoji opasnost prodora bakterija u krvotok, odnosno sepse. 

Oštećenja zuba

Slomljeni, izbijeni ili oštećeni zubi bolna su stanja koja mogu zahvatiti manju površinu zuba, samo caklinu, dentin i pulpu. Tegobe se liječe različito, ovisno o težini i stupnju oštećenja. Ako je pak riječ o izbijenom zubu, valja znati da stomatolozi ne nadomještaju mliječne zube. Trajni zubi mogu se nadomjestiti različitim metodama. 

Oteklina na licu ili u ustima

Oteklina može biti rezultat traume ili infekcije. U oba slučaja zahtijeva hitnu stomatološku obradu. 

Tegobe nakon vađenja zuba

Ako su se nakon vađenja zuba pojavile komplikacije koje uključuju krvarenje, oteklinu, bol, suhu alveolu i druge tegobe, svakako se valja javiti stomatologu radi procjene i sanacije stanja. 

I krvarenja mogu biti hitna stanja

Umjereno ili obilno krvarenje desni koje traje nekoliko dana, osobito ako je praćeno otokom i bolovima, može biti posljedica nakupljanja bakterija.

Zašto se netko odlučuje na vađenje umnjaka? Umnjaci su zubi koji se zbog svog položaja najlakše kvare i najteže ih je popravljati, a nerijetko uzrokuju i druge tegobe te ih stručnjaci zato uklanjaju.

Alveotomija ili uklanjanje umnjaka kirurški je zahvat koji može biti jednostavan ili složen, no s obzirom na suvremenu anesteziologiju i mogućnosti koje ona nudi, osjećaj boli može se kontrolirati i ublažava tegobe tijekom oporavka. Riječ je o zubima koji mnogima stvaraju probleme i stručnjaci se zbog niza razloga odlučuju izvaditi ih. Evolucijski gledano, u prošlosti su ljudi imali veća usta od suvremenog čovjeka te su kutnjaci imali dovoljno prostora za rast. Služili su za žvakanje sirove hrane, no kako su se smanjivala usta i vrsta namirnica koje konzumiramo, smanjila se i uloga umnjaka.

Najčešći problemi umnjaka

Kutnjaci u stražnjem dijelu čeljusti nazivaju se umnjacima ili osmicama i niču najkasnije od svih zuba, u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Prilikom nicanja mnogi će iskusiti nelagodu ili bol. Takvi zubi ponekad ne uspiju prodrijeti te izaći iz zubnog mesa nego ostaju djelomično ili u cijelosti u njemu. Slabije su dostupni pa ih je teže četkati zbog čega se učestalo kvare i teže ih je popravljati. Stomatolog će se odlučiti za vađenje umnjaka u slučaju da se u ustima pojavio neugodan zadah koji je teško objasniti, javlja se krvarenje iz desni, neugodan okus u ustima ili bol u području čeljusti uz natečene i osjetljive desni.

Priprema za operaciju

Ekstrakcija ili vađenje umnjaka kirurški je zahvat koji može biti jednostavan ako je zub u cijelosti izniknuo, ili pak složen ako je zarobljen u zubnom mesu. Preporuku o vađenju daje stomatolog koji će pacijenta uputiti oralnom kirurgu na konzultacije oko načina izvođenja operacije. Kirurg će također procijeniti kakva vrsta anestezije će biti primjerena s obzirom na težinu zahvata. Može preporučiti lokalnu anesteziju koja se injekcijom ubrizgava izravno u desni te uzrokuje utrnulost područja, a najčešće se koristi kod jednostavnih zahvata kad je umnjak u cijelosti ili većinom izbio. U slučaju intravenske analgo – sedacije pacijent je djelomično svjestan, no ne osjeća bol te se preporučuje kod složenijih zahvata. U slučaju da morate izvaditi sva četiri umnjaka te je riječ o složenom zahvatu, liječnik će vjerojatno preporučiti opću anesteziju.

Iako se čini jednostavnim, svaki je kirurški zahvat operacija koja zahtijeva mjere predostrožnosti kako bi protekla bez problema, pa će kirurg nerijetko preporučiti ograničenja oko konzumacije hrane i pića uoči zahvata, a svakako planirajte i dva do tri dana oporavka nakon operacije.

Oporavak nakon vađenja

Kao i kod vađenja drugih zuba, na mjestu ekstrakcije stvara se krvni ugrušak koji je ključan za zatvaranje rane i cijeljenje. Pravilna njega usne šupljine omogućuje brže cijeljenje i manje tegoba. U prvih nekoliko sati nakon zahvata liječnik je vjerojatno preporučio da na mjestu ekstrakcije čvrsto zagrizete gazu – to će zaustaviti krvarenje. Za sanaciju postoperativnih oteklina preporuka su hladni oblozi, dok će lijekovi protiv bolova ublažiti nelagodu. Svakako valja izbjegavati konzumaciju alkohola i duhana te vruće ili hladne hrane kao i konzumaciju hrane ili pića na slamčicu radi pritiska usisavanja koji može rezultirati krvarenjem. Četkanje zuba, čišćenje koncem i ispiranje usne šupljine nije preporučljivo jer može oštetiti ugrušak.

Stručnjaci kažu da proces zarastanja traje tri do četiri dana nakon operacije i u svega četiri posto slučajeva moguće su komplikacije. Najčešće je riječ o infekciji zubnog mesa, krvarenju koje ne prestaje ni nakon 4 sata, smanjenog osjeta u ustima i na usnama nakon popuštanja anestezije ili je pak zbog kompliciranog vađenja došlo do frakture kosti čeljusti. Također, među komplikacijama je i poremećaj zarastanja rane odnosno alveolitis.

Ortodontska terapija namijenjena je svim uzrastima, a osim stvaranja lijepog osmijeha ključna je za zdravlje desni i uklanjanje funkcionalnih anomalija.

Zbog pouzdanosti i učinkovitosti, fiksni aparatić za zube među najčešćim je izborom ortodonata kad je riječ o terapijama kojima se rješava nepravilan zagriz, razmak između zuba i druge estetske ili funkcionalne smetnje čeljusti i zuba. Nepravilni zubi rizik su i za pojavu karijesa te upalu zubnog mesa jer je teško održavati njihovu higijenu, a mogu utjecati i na govor.

Stručnjaci preporučuju prvi posjet ortodontu u dobi od sedam godina zbog promjena čeljusti, a potom opet u dobi od 10 godina kad se već prema zagrizu i drugim pokazateljima može naslutiti hoće li se u budućnosti pojaviti potreba za fiksnim aparatićem. No i u odrasloj dobi nije neobično koristiti ortodontsku terapiju.

Prilagodba na aparatić

Ortodont će preporučiti vrstu aparatića, no najčešće se koriste fiksni aparatići sa sustavom bravica i žicom. Konkretno, bravice su pločice koje se ortodontskim ljepilom lijepe na zube, a spaja ih žica koja se zateže prilikom svakog tretmana s ciljem oblikovanja zagriza i ispravljanja zuba. Koliko će dugo netko nositi aparatić, individualno je i ovisi o razlogu terapije, a najčešće je to razdoblje u trajanju do dvije godine nakon čega se aparatić uklanja, a zagriz sterilizira.

Prije postavljanja aparatića svi zubi moraju biti zdravi i bez upalnih procesa. Postupak postavljanja je uglavnom bezbolan i traje oko 15 minuta, no nakon toga pojedinci bi mogli iskusiti nelagodu i preosjetljivost.

Riječ je o prolaznim tegobama i ortodonti će pacijentima dati upute o prehrani i higijeni. Najčešće je potrebno nekoliko dana dok se pacijenti ne priviknu na aparatić, pa je preporuka konzumirati mekšu hranu. Tijekom terapija svakako valja imati na umu da tvrda hrana poput korice kruha ili orašasti plodovi mogu oštetiti i odlijepiti bravicu pa ih treba izbjegavati, a tvrdo voće poput jabuke ili kruške valja usitniti na komadiće veličine zalogaja i pažljivo ih žvakati. Također, ortodonti preporučuju izbjegavanje karamela i gumenih bombona koji su ljepljivi i mogu utjecati na aparatić. S druge strane, gume za žvakanje bez šećera među preporučljivim su namirnicama koje pomaže boljoj prokrvljenosti i smanjenju rizika od razvoja karijesa.

Iritacije i ozljede

Tijekom nošenja aparatića moguće su ogrebotine ili iritacije na unutrašnjoj strani obraza, pa ortodonti preporučuju elemente aparatića koji uzrokuju tegobe prekriti ortodontskim voskom. U slučaju ozljeda preporuka je korištenje proizvoda namijenjenih liječenju afti jer će ubrzati cijeljenje oštećenog tkiva. Također, ispiranje usta mlakom slanom vodom prije i nakon jela može pomoći u ublažavanju tegoba, ali i boljem održavanju aparatića.

Higijena aparatića

Tijekom ortodontske terapije redovita i temeljita higijena usne šupljine ključna je za održavanje oralnog zdravlja. Aparatić predstavlja strano tijelo na kojem na brojnim mjestima može zaostati hrana i stvoriti podlogu za razvoj bakterija, pa je idealno nakon svakog obroka četkati zube. Korištenje interdentalne četkice je imperativ, a oralni tuš pomaže u čišćenju prostora oko bravica.

U dobi između pet i 10 godina u vrijeme nicanja prvog trajnog kutnjaka, djecu bi trebalo uputiti stomatologu na pečaćenje fisura.

Što je pečaćenje kutnjaka?

Riječ je o rutinskom zahvatu preventivne namjene zahvaljujući kojem se, prema navodima stomatologa, vjerojatnost razvoja karijesa smanjuje za visokih 80 posto. Naime, fisure su brazde i neravnine na kutnjaku u kojima se može zadržavati hrana, osobito ako je higijena slabija. Također, djeca učestalo konzumiraju slatku hranu, pa se time povećava rizik za razmnožavanje bakterija i stvaranje patogenih procesa u tim jamicama. 

Pečaćenje je bezbolan i jednostavan zahvat koji je gotov za nekoliko minuta. Stomatolog će najprije očistiti površinu tretiranog zuba te ga osušiti, a potom će na njega nanijeti poseban specijalizirani dentalni materijal kojeg će potom stvrdnuti uz pomoć UV lampe. Taj materijal služi kao zaštitni sloj koji će spriječiti nakupljanje hrane u žljebovima i udubinama zuba. 

Dobra higijena temelj je oralnog zdravlja

Materijal je iste boje kao zub, iako pojedini privatnici nude i opcije u drugim bojama. Nakon zahvata nema ograničenja u konzumaciji jela i pića, a stomatolog će dijete i roditelja podsjetiti na ispravne metode četkanja i održavanja oralne higijene. 

Upravo je dobra higijena temelj oralnog zdravlja – bez nje pečaćenje samo po sebi ne donosi jamstvo da se karijes neće pojaviti ili nastati na nekom drugom mjestu koje nije zaštićeno.

Kvalitetna i uravnotežena prehrana temelj je zdravog života, a to se proteže i na oralno zdravlje omogućujući čvrste i zdrave zube kroz život. Koja prehrana pomaže zdravlju zubi?

Mediteranska prehrana

Medicinski stručnjaci davno su zaključili da je mediteranska prehrana idealna jer omogućuje unos kvalitetnih, cjelovitih i nutritivno bogatih namirnica koje pružaju temelj za zdrav život, a time i za oralno zdravlje. Valja se pritom voditi načelima raznovrsnosti i uravnoteženosti, no ako se fokusirate na ljepotu osmijeha, neke namirnice nose više prednosti za zdravlje zuba. 

Stručnjaci također ističu da izrazito slatka hrana pogoduje razvoju karijesa, jednako kao i ona bogata škrobom poput čipseva i smokija. Takva hrana duo prijanja uz caklinu hraneći bakterije i stvarajući podlogu za razvoj karijesa i drugih upalnih procesa. U tom smislu će pomoći namirnice koje se od davnina smatraju prirodnim čistačima zuba jer djeluju abrazivno čisteći površinu i istovremeno nude zaštitu. 

Kalcij

Meso, jaja, losos ili pak jogurt i sir odličan su izvor kalcija, minerala koji nije zaslužan samo za snažne i čvrste kosti, nego za strukturu zuba. Riba je također izvor vitamina D koji je ključan za  izgradnju i očuvanju zuba i kostiju te pomaže apsorpciji kalcija i omogućuje ravnotežu minerala u tijelu. 

Vitamini

Zeleno lisnato povrće i voće riznice su vitamina značajnih za izgradnju i održavanje zubne cakline. Voće bogato vitaminom C pomaže kolagenu u desnima onemogućiti razvoj parodontitisa, pa jabuka koja pritom ima i visok udio fluora osnažuje zubno meso. Slasne jagode zahvaljujući askorbinskoj kiselini blago izbjeljuju zube, dok polifenoli onemogućuju razvoj bakterija. Brokula, bundeva i krumpir će zahvaljujući udjelu vitamina A potaknuti osnaživanje zubne cakline, dok će luk i stabljika celera imati antibakterijski učinak. 

Antioksidansi

Nezaslađeni zeleni čaj bogat je antioksidansima sa zaštitnom ulogom koji ne omogućuju samo uništavanje slobodnih radikala u tijelu nego njeguju zube. Voće i povrće bogato antioksidansima odnosi se na zeleno lisnato povrće poput špinata ili salate, šareno i bogati bojama poput paprike, mrkve, cikle, crvenog kupusa i drugih. 

Proteini

Mliječni proizvodi i meso izvor su proteina koji učvršćuju zubnu caklinu, no preporuka je struke birati proizvode bez šećera. Također, ako imate intoleranciju na laktozu, postoje prilagođeni proizvodi ili pak biljne inačice napitaka obogaćenih kalcijem. 

Granulom je u stomatologiji hitno stanje, a riječ je bakterijskoj infekciji korijena zuba koja najčešće vodi do vađenja zuba. U početku nema simptome, no u kasnijim fazama izaziva vrlo intenzivne bolove, osobito nakon toplog ili hladnog jela i napitka. 

Nastanak granuloma

Kroz oštećenu caklinu zuba bakterije prodiru u dentin, tkivo zuba. Odatle se šire u živac, a na kraju dolaze do vrha korijena zuba. Iako su među najčešćim uzrocima karijes i loša higijena, granulom se može javiti i nakon udarca ili ozljede zuba. Zbog djelovanja bakterija javlja se otok i crvenilo desni, ali i dijela lica. Stanje mogu pratiti otežano gutanje i bolovi pri žvakanju, glavobolja, bolovi u čeljusti, zadah ili povišena tjelesne temperatura. 

Liječenje

Pri liječenju stomatolozi primjenjuju različite tretmane, ovisno o vrsti granuloma. Cilj je sačuvati zub i spriječiti njegovo vađenje, a to će se postići uklanjanjem izvora infekcije. U slučaju primjene endodontske terapije liječi se korijenski kanal zuba. To znači da će stomatolog otvoriti zub, staviti lijek koji će umrtviti živac, a desetak dana poslije mehaničkim i kemijskim sredstvima će očistiti korijenske kanale od bakterija i inficiranog tkiva. Zub će nakon liječenja zatvoriti plombom, a u slučaju da je veći dio zuba uništen karijesom, predložit će nadogradnju ili restauraciju.  

Ako to ne pomogne i unatoč liječenju simptomi ostaju prisutni, sljedeći je korak tzv. apikotomija zuba. Riječ je o odstranjivanju vrha korijena zuba s postojećim granulomom. Zahvat se provodi u lokalnoj anesteziji. Ako ove metode nisu pomogle, stručnjaci će se odlučiti na vađenje zuba. 

Rizici neliječenja

Osim što odgađanje odlaska stomatologu može rezultirati vađenjem bolesnog zuba, neliječenje granuloma može se razviti u životno opasna stanja. Naime, bakterije mogu prodrijeti u okolna tkiva, na kost, proširiti se na druge zube. Također, mogu prodrijeti u krv i izazvati sepsu, bakterijsku upalu sinusa, kardiovaskularne bolesti i niz drugih komplikacija.

Iako je nekad vađenje zuba bilo uobičajena metoda liječenja bolesti zuba, stomatologija je napredovala i danas je vađenje isključivo rezultat neuspješnog liječenja u situaciji kad više ništa drugo nije preostalo. 

Stomatolozi ističu da će zub izvaditi samo ako više nema nikakve nade u liječenje i oporavak. To se odnosi na situacije uznapredovalog karijesa koji je oštetio zub do te mjere da se više nikako ne može izliječiti, u slučaju parodontoze kad se zub rasklimao, kod velikih upalnih procesa koji su se proširili u kost te kod frakturiranog korijena. 

Ostali razlozi mogu biti povezani s ortodoncijom, pa se zubi vade ako ih je previše i nagurani su u čeljusti stvarajući probleme, kao i kod umnjaka koji uzrokuju stalne upale i bolove, a teško su dostupni. 

Postupak vađenja zuba

Prije vađenja stomatolog će zatražiti RTG snimku kako bi provjerio je li uistinu neophodno poduzeti taj korak. Ako je riječ o kompliciranijem zahvatu koji zahtijeva angažman kirurga, situacija je jednaka operaciji. No kod manjih zahvata postupak je brzo gotov i posve je bezbolan jer će pacijent dobiti lokalnu anesteziju injekcijom koja brzo djeluje. Iako pacijent neće osjetiti bol, neugoda je prisutna jer čuje krckanje izazvano rasklimavanjem zuba do trenutka dok ga se može izvaditi, Ipak, cijeli postupak kod vještih stomatologa traje tek nekoliko minuta. 

Što nakon vađenja

Svaki pacijent će od svog stomatologa dobiti detalje upute o održavanju i njezi rane, ovisno o tome koliko je postupak bio zahtjevan. Važno je čvrsto zagristi gazu kako bi se stvorio ugrušak. Ako je riječ o lakšem vađenju, najčešće je dovoljno izbjegavati konzumaciju vruće i tvrde hranu. Također, alkohol i duhan usporavaju proces cijeljenja, pa je preporuka suspregnuti se nekoliko dana. Hladni oblozi su dobrodošli, a u slučaju da se pojave bolovi, pomažu tablete protiv bolova. Nakon što je rana zarasla, sa stomatologom ćete isplanirati kako nadomjestiti izvađeni zub.

Žene koje žele zatrudnjeti trebale bi se brinuti za svoje oralno zdravlje. Prema istraživanjima, bolesti desni mogu potencijalno produžiti vrijeme koje je potrebno da žena zatrudni u prosjeku od dva mjeseca.

„Naši podaci pokazuju da je prisutnost parodontne bolesti modificirani čimbenik rizika što može povećati vrijeme začeća“, rekao je Roger Hart, profesor reproduktivne medicine na Sveučilištu Zapadne Australije i ravnatelj Fertility Specialists of Western Australia – Stručnjaci za plodnost Zapadne Australije. „To ima negativan utjecaj na plodnost koja je od istog značaja kao i pretilost.“

U svojoj studiji Hart i suradnici analizirali su podatke više od 3400 trudnica u Zapadnoj Australiji. Otkrili su da je ženama s bolesnim desnima trebalo u prosjeku dva mjeseca duže da zatrudne nego ženama koje imaju zdrave desni (sedam mjeseci umjesto pet). Pripadnice bjelačke rase pokazale su se kao grupa koju je ta činjenica najviše pogodila. Njima je trebalo vjerojatno duže od 12 mjeseci da zatrudne ako su imale bolesne desni.

„Sve žene koje planiraju obitelj treba poticati da posjete svog liječnika opće medicine kako bi se osigurale da su potpuno zdrave prije nego pokušaju zatrudnjeti“, preporučuje Hart. „Osim toga, sve bi žene trebalo poticati da posjete svog stomatologa kako bi izliječile moguće bolesti desni prije nego pokušaju zatrudnjeti.“

Dakle, oralno zdravlje kod žena koje žele zatrudnjeti iznimno je bitno. 

Studija je, također, potvrdila druge negativne utjecaje na ženino vrijeme začeća: starost iznad 35 godina, prekomjerna tjelesna težina ili pretilost i pušenje. Također je predočeno da tretman liječenja parodontne bolesti ne sprečava raniji porod kod bilo koje etničke skupine i da u liječenju nema štetnog utjecaja na majku ili fetus tijekom trudnoće.

Moramo li se nužno osjećati nelagodno u stomatološkoj ordinaciji? Odgovor je, naravno, „ne“, jer strah od odlaska stomatologu moguće je pobijediti. Kako? Možda će vam za početak pomoći baš ovaj tekst

Mnogi su medicinski zahvati povezani s određenom razinom boli ili nekim drugim oblikom neugode. To kod pacijenata nerijetko izaziva strah. Stomatološka ordinacija je u „vrhu popularnosti“ po očekivanoj boli, pa stoga i po broju ljudi koji imaju strah od odlaska stomatologu. 

Istraživanja pokazuju da oko 5 – 10% odraslih upravo iz straha ne odlazi na redovite stomatološke preglede. Kod djece se u oko 15% slučajeva pojavljuje strah ekstremnog intenziteta (Sergl, 1996.). Još je veći broj osoba koje odlaze na preglede, a da pri tome osjećaju blagi strah ili strah srednjeg intenziteta. Uzme li se u obzir i njihov broj, dolazi se do procjene  da se 75% stanovništva na neki način boji odlaska stomatologu (Sergl, 1996.). Strah od stomatologa manifestira se: od nemira, preko ukočenog držanja pa sve do znojenja, tjelesnih grčeva, bljedila, vikanja, lupanja srca itd. 

Strah od stomatoloških pregleda posljedica je naših osobnih iskustava doživljene boli, ali, vrlo često i nedoživljene nego samo očekivane boli – često puta očekivane na temelju pričanja drugih ljudi. 

Strah u životu često ima pozitivnu ulogu: on upozorava čovjeka na opasnosti te mu razvija brze i korisne reakcije. Međutim, u stomatološkoj ordinaciji strah koji osjeća pacijent otežava situaciju kako njemu, tako i stomatologu. S jedne strane razumljivo je kako je cilj pacijenta zaštititi se od boli i neugode, a s druge strane cilj stomatologa nije ozlijediti pacijenta ili mu nanijeti bol, nego mu ponovo uspostaviti zdravlje zubi. Tako se nerijetko nalazimo u začaranom krugu iz kojeg, na sreću, ima puno izlaza.

Staro je pitanje: Je li dobro znati kad će nas boljeti? Vadite li, npr., sami sebi trn iglicom ili radije pustite nekog drugog da vam to napravi? Ako sami izvodite tu „operaciju“, onda imate kontrolu nad trajanjem i intenzitetom boli. Većina će ljudi reći kako mogu bolje podnijeti bol koju sami sebi „doziraju“. 

A što kažu različita istraživanja? U ovom području proveden ih je čitav niz, upravo s ciljem iznalaženja načina kako pomoći pacijentu u smanjenju doživljaja boli. Pokazalo se da je upozorenje, koje ja dano neposredno prije zadavanja bolnog podražaja, pozitivno utjecalo na podnošenje boli (Wilhite i Payne, 1992.). Nasuprot tome, u situaciji kad se nije znalo kad će se pojaviti bolni podražaj, bila je prisutna stalna neizvjesnost koja je djelovala vrlo stresno i direktno negativno utjecala na njeno podnošenje. 

Drugim riječima, većini pacijenata više  odgovara da im stomatolog unaprijed kaže: „Sad će vas možda zaboljeti…“, nego da ne znaju kad će to biti pa su u stalnoj napetosti i iščekivanju. Ako se tako dogovorite sa stomatologom, moći ćete mirno sjediti i nećete stalno strepiti očekujući bol u svakom trenutku. Informiranje pacijenta o tome kada će se bol javiti, koliko dugo će trajati te zašto nastaje važno je upravo zbog velikog utjecaja očekivanja na podnošenje boli, te jačanja osjećaja da jednim dijelom možemo sami kontrolirati situaciju. 

Zato, ako vam se čini da i vi spadate u one koji osjećaju strah od odlaska u stomatološku ordinaciju, pogledajte i odaberite što vam sve može pomoći da smanjite tu nelagodu. Za početak, nemojte skrivati strah. Skrivate li ga pred drugima ili pred stomatologom, umjesto jednog imat ćete dva straha: strah od stomatologa i strah da će vaša okolina to ipak primijetiti. 

Stoga:

1. Donesite odluku da ćete posjetiti stomatologa:

•  „Stomatolog je tu radi mene. On će mi pomoći da budem zdrav/a i da dobro izgledam.“
• „Ja sam gospodar situacije. Porazgovarat ću sa stomatologom o svom problemu te što će i na koji način raditi.“
• „Neću odlagati posjetu stomatologu jer i sam/a sam svjestan/na da što prije odem, za mene je to bolje i lakše.“

2. Dođite u stomatološku ordinaciju:

• „Stomatolog neće napraviti ništa što nisam prije s njim dogovorio/la.“
• „Pitat ću stomatologa što će raditi te je li neki od postupaka bolan.“
•  „Ako mi tijekom stomatološkog postupka nešto bude bolno i ako želim da stomatolog tada na čas prekine s radom, dogovorit ću „signal“, npr. podići ću desnu ruku. Stomatolog će tada prekinuti s radom, reći mi što još treba napraviti, te koliko će to još dugo trajati.“
•  „Na ovaj način ja mogu kontrolirati situaciju.“
• „Svjestan/na sam toga da ukoliko ni na koji način ne mogu izdržati bol, uvijek mogu tražiti anesteziju jer ni jedan zahvat ne mora biti bolan.“

3. Poslužite se nekom od korisnih metoda za smanjenje straha:

• odvraćanje pažnje: intenzivno razmišljajte o nečem lijepom ili nečem što vas veseli, slušajte glazbu ili gledajte televiziju, zatvorite oči,
• motoričko olakšavanje: stisnite šake ili naslon zubarske stolice, napinjite mišiće, lagano lupkajte nogama,
• opuštanje: duboko dišite, opustite mišiće, upotrijebite neku od vježbi relaksacije,
• misaone tehnike: brojite ili rješavajte brojevne zadatke, recitirajte (u sebi), gledajte na sat (najbolje zidni), motivirajte sami sebe (npr. „Izdrži još malo.“ „Ovo je u mom interesu.“ „Nakon ovoga više me neće boljeti zub.“ i sl.).

Budite bez brige jer i stomatolog promatra vaše ponašanje. Reagirat će na vrijeme, napravit će pauzu u zahvatu, te će svojom mirnoćom i staloženošću u vama stvoriti dodatno povjerenje što će izravno utjecati na smanjenje vašeg stresa i doživljaja boli. 

I na kraju, razmislite ima li vaš strah od odlaska stomatologu uopće smisla i opravdanja ili je još jedan u nizu strahova utemeljenih na tuđim pričama i pogrešnim očekivanjima

Autori: Višnja Majsec Sobota, psiholog, i Ivan Sobota, psiholog