Neupitan je negativan utjecaj stresa na mentalno zdravlje i sve organske sustave u tijelu. Stres tako utječe i na zdravlje zuba i usne šupljine.

Zbog suvremenog načina života stres je globalno postao dio svakodnevice mnogih ljudi. Znanstvenici su dokazali njegov negativan utjecaj na zdravlje, a to vrijedi i za zdravlje usne šupljine i zuba.

Ekonomski i socijalni problemi, karijera i poslovni zadaci uz sveprisutnu napetost mogu rezultirati na razvoj značajnih stomatoloških problema.

Suhoća usta

Zbog smanjenog lučenja sline u ustima se nekontrolirano množe kolonije bakterija. Suhoću usta mnogi će primijetiti pred neki važan događaj poput javnog nastupa ili razgovora za posao.

Međutim, ako takvo neugodno stanje potraje, nedostatak sline u ustima može potaknuti nastanak karijesa i drugih komplikacija.

Afte

Kod oslabljenog imunološkog sustava ili hormonske neravnoteže, ali i zbog stresa u ustima se nerijetko pojavljuju afte. Riječ je o ranama različitih veličina, najčešće u donjem dijelu usne šupljine. Uglavnom prolaze same od sebe kroz desetak dana tijekom kojih uzrokuju vrlo neugodne bolove.

U suzbijanju tegoba pomažu antiseptici, pastile i protuupalni lijekovi kao i lokalni anestetici u gelu.

Bruksizam

Škrgutanje zubima i njihovo pretjerano stiskanje može rezultirati kroničnim bolovima u čeljusti te oštećenjima zuba i cakline. Stručnjaci dijele dnevni i noćni bruksizam koji može utjecati i na kvalitetu sna, no u oba slučaja riječ je o nesvjesnoj reakciji.

Osim suradnje sa stomatologom koji će popraviti nastala oštećenja zuba i preporučiti korištenje udlage za zube koja će spriječiti nastanak novih tegoba, valja se konzultirati i da liječnikom obiteljske medicine koji će po potrebi preporučiti dodatne metode za ublažavanje stresa.

Infekcija desni

Dugotrajna izloženost stresu dokazano oslabljuje organizam i njegov imunološki sustav te sposobnost borbe protiv uzročnika raznih bolesti. To vrijedi i za bolesti u usnoj šupljini.

Oslabljeni organizam nema snage za borbu s uzročnicima infekcija desni koji se nekontrolirano razmnožavaju. Među prvim simptomima su crvenilo, otečenost i krvarenje desni kao početna faza gingivitisa. Ako se ne liječi, bolest će napredovati do parodontitisa i nepovratnog oštećenja zuba.

Loše navike

Zbog stresa mnogi ljudi će posegnuti za grickalicama, kremastim kolačima, gaziranim pićima i hranom koja će pružiti privremeno emocionalno rasterećenje.

Poznato je kako šećer iz hrane potiče nastanak loših bakterija i razvoj karijesa. Dodatno, pojedinci će u borbi s emocionalnim teškoćama ponekad zanemariti osobnu higijenu što će dodatno potaknuti bolesti zuba i usne šupljine, kao i pretjerana konzumacija duhana ili alkohola.

Stres kojemu smo svakodnevno izloženi, a kojeg često olako shvaćamo, jedan je od glavnih uzročnika izgleda naših zuba. Pri tome, nevjerojatna je snaga i moć pozitivnog razmišljanja. Ono može ukloniti i umanjiti oko nas mnoge negativne utjecaje. Naravno, ako smo u stanju to učiniti.

Primijetit ćemo, ako smo dulje vrijeme pod tenzijom zbog problema na poslu, u obitelji, bolesti i sl., koliko će svi ovi čimbenici utjecati i ostaviti traga na zubima. Sve je to stres.

Sve te stresne situacije indicirati će čitav niz različitih nesvjesnih pokreta donje čeljusti poput stiskanja, škripanja i lupkanja zubima. Zovemo ih parafunkcijskim pokretima. Mišićnom kontrakcijom aplicirat će se sile, na potporna zubna tkiva preko zubnih površina.

Te parafunkcijske sile puno su jače od fizioloških (prirodnih) tokom žvakanja, s duljim trajanjem i pod kutom na dužinsku os zuba i štetne su. 

Dugotrajne sile izazivaju ishemiju, a zatim i propadanje tkiva (nekrozu). Grizne površine se jače troše, te nastaju brusne fazete. Prirodni izgled zuba se mijenja.

Fiziološke, žvačne sile su intermitentne, to znači stisak traje kraće od odmora tj. otvaranja usta do ponovnog stiska na hranu pri žvakanju. Time se daje dovoljno vremena tkivu da se oporavi od kratkotrajne ishemije. Pri aktu gutanju zalogaja stvaramo daleko veću silu nego kod žvakanja.

Budući da su parafunkcijske smetnje najčešće nesvjesne radnje, teško ih je otkloniti. Nestankom problema, kadkada će i one nestati. Danas postoje pokušaji u terapiji parafunkcija od udlaga do raznih „barijera i kočnica“ bilo mehaničkih ili psiholoških.

Terapija je uglavnom kompleksna.