Ortopan je skraćeni naziv za panoramsku radiografiju tj. ortopantomografiju koja predstavlja jednu od osnovnih dijagnostičkih metoda u stomatologiji.

Riječ je o vrsti rendgenske snimke koja može prikazati obje čeljusti, zube, žvačne zglobove i dio sinusa. Stomatolozima pomaže locirati žarište infekcije u liječenju bolesti zuba i usne šupljine, te pratiti učinak terapije. Koristi se i kod planiranja brojnih zahvata u stomatologiji, od ortodontskih tretmana, kirurških zahvata do postavljanja implantata. Nekad je to bio klasični rendgen, no dentalna radiologija danas nudi puno brže snimanje s puno manje zračenja.

Ortopan – kako izgleda snimanje?

Kao kod svih radioloških metoda, i u ovom slučaju pacijent dolazi u posebnu prostoriju u kojoj se nalazi uređaj – u ovom slučaju ortopan. Prije snimanja valja ukloniti naušnice, privjeske, lančiće i drugi nakit budući da metal može blokirati područja na snimci. Liječnik će postaviti pacijenta u odgovarajući položaj uz aparat i zamoliti da tijekom snimanja ostane miran kako bi snimka bila što kvalitetnija. Dat će mu odgovarajuću pregaču kojom se, iako je riječ o malim dozama zračenja, dodatno štiti. Pacijent će također dobiti plastični držač koji treba zagristi kako bi se fiksiralo zube.

Koliko traje postupak?

Snimanje traje 15 sekundi i u kratkom roku snimka je u računalu, a odatle se može slati digitalnim kanalima po potrebi ili pak presnimiti na neki od prijenosnih uređaja. Stomatolozi će najčešće naručiti snimanje prije i nakon liječenja, no zbog vrlo male razine zračenja gotovo i nema ograničenja u korištenju ortopana, pa je moguće po potrebi i učestalije snimanje.

Piercing, odnosno nakit na jeziku, usnicama, obrazima i području oko usne šupljine zahtijeva posebnu skrb kako bi se spriječila pojava infekcija i komplikacija.

Piercing može izazvati komplikacije

Bez obzira na činjenicu da pojedinci ističu estetsku dimenziju oralnog piercinga, stomatolozi upozoravaju kako je riječ o nakitu čije nošenje može donijeti niz komplikacija i tegoba. Stoga preporučuju oprez i pozivaju na promišljanje pri odluci o ugradnji takvog nakita. 

Infekcija

Osim rizika prijenosa zaraznih bolesti prouzročenog nesterilnim iglama prilikom bušenja, postoji opravdani rizik od infekcije rane koja se nalazi na toplom i vlažnom mjestu. Usta su puna bakterija i mikroorganizama koji žive u osjetljivoj ravnoteži i svaka promjena može prouzročiti poremećaj koji će rezultirati infekcijom. Crvenilo, bol i oticanje na mjestu oko piercinga ukazuju na moguću infekciju. 

Gubitak okusa

Jezik je dobro prokrvljen i prošaran živcima, pa nestručno bušenje može oštetiti žile ili neki od živčanih završetaka. Oticanje i krvarenje nakon zahvata u pojedinim situacijama mogu biti životno ugrožavajući. Osim gubitka okusa ili osjeta, mogu se pojaviti i teškoće u micanju jezika te značajna oštećenja tkiva. 

Oštećenje zuba

Metalni nakit u ustima rizik je za mehaničko oštećenje zuba koji može puknuti i slomiti se, a tijekom vremena može prouzročiti oštećenje cakline čime se povećava rizik za razvoj karijesa. 

Povlačenje zubnog mesa

Kod piercinga na jeziku ili usnici tijekom govora i konzumacije hrane dolazi do kontakta nakita i desni što vodi do ozljeda, a posljedično se može razviti povlačenje zubnog mesa koje rezultira gingivitisom. 

Alergije

Zlato, kirurški čelik, titan ili platina samo su neki od materijala za piercing ukrase koji se nose u ustima i oko njih. Ako je netko sklon alergijskim reakcijama, svakako bi trebao dobro proučiti sastav nakita kojeg nosi, osobito ako je na popisu metala nikal koji često uzrokuje alergije. 

Ortodontska terapija namijenjena je svim uzrastima, a osim stvaranja lijepog osmijeha ključna je za zdravlje desni i uklanjanje funkcionalnih anomalija.

Zbog pouzdanosti i učinkovitosti, fiksni aparatić za zube među najčešćim je izborom ortodonata kad je riječ o terapijama kojima se rješava nepravilan zagriz, razmak između zuba i druge estetske ili funkcionalne smetnje čeljusti i zuba. Nepravilni zubi rizik su i za pojavu karijesa te upalu zubnog mesa jer je teško održavati njihovu higijenu, a mogu utjecati i na govor.

Stručnjaci preporučuju prvi posjet ortodontu u dobi od sedam godina zbog promjena čeljusti, a potom opet u dobi od 10 godina kad se već prema zagrizu i drugim pokazateljima može naslutiti hoće li se u budućnosti pojaviti potreba za fiksnim aparatićem. No i u odrasloj dobi nije neobično koristiti ortodontsku terapiju.

Prilagodba na aparatić

Ortodont će preporučiti vrstu aparatića, no najčešće se koriste fiksni aparatići sa sustavom bravica i žicom. Konkretno, bravice su pločice koje se ortodontskim ljepilom lijepe na zube, a spaja ih žica koja se zateže prilikom svakog tretmana s ciljem oblikovanja zagriza i ispravljanja zuba. Koliko će dugo netko nositi aparatić, individualno je i ovisi o razlogu terapije, a najčešće je to razdoblje u trajanju do dvije godine nakon čega se aparatić uklanja, a zagriz sterilizira.

Prije postavljanja aparatića svi zubi moraju biti zdravi i bez upalnih procesa. Postupak postavljanja je uglavnom bezbolan i traje oko 15 minuta, no nakon toga pojedinci bi mogli iskusiti nelagodu i preosjetljivost.

Riječ je o prolaznim tegobama i ortodonti će pacijentima dati upute o prehrani i higijeni. Najčešće je potrebno nekoliko dana dok se pacijenti ne priviknu na aparatić, pa je preporuka konzumirati mekšu hranu. Tijekom terapija svakako valja imati na umu da tvrda hrana poput korice kruha ili orašasti plodovi mogu oštetiti i odlijepiti bravicu pa ih treba izbjegavati, a tvrdo voće poput jabuke ili kruške valja usitniti na komadiće veličine zalogaja i pažljivo ih žvakati. Također, ortodonti preporučuju izbjegavanje karamela i gumenih bombona koji su ljepljivi i mogu utjecati na aparatić. S druge strane, gume za žvakanje bez šećera među preporučljivim su namirnicama koje pomaže boljoj prokrvljenosti i smanjenju rizika od razvoja karijesa.

Iritacije i ozljede

Tijekom nošenja aparatića moguće su ogrebotine ili iritacije na unutrašnjoj strani obraza, pa ortodonti preporučuju elemente aparatića koji uzrokuju tegobe prekriti ortodontskim voskom. U slučaju ozljeda preporuka je korištenje proizvoda namijenjenih liječenju afti jer će ubrzati cijeljenje oštećenog tkiva. Također, ispiranje usta mlakom slanom vodom prije i nakon jela može pomoći u ublažavanju tegoba, ali i boljem održavanju aparatića.

Higijena aparatića

Tijekom ortodontske terapije redovita i temeljita higijena usne šupljine ključna je za održavanje oralnog zdravlja. Aparatić predstavlja strano tijelo na kojem na brojnim mjestima može zaostati hrana i stvoriti podlogu za razvoj bakterija, pa je idealno nakon svakog obroka četkati zube. Korištenje interdentalne četkice je imperativ, a oralni tuš pomaže u čišćenju prostora oko bravica.

Kvalitetna i uravnotežena prehrana temelj je zdravog života, a to se proteže i na oralno zdravlje omogućujući čvrste i zdrave zube kroz život. Koja prehrana pomaže zdravlju zubi?

Mediteranska prehrana

Medicinski stručnjaci davno su zaključili da je mediteranska prehrana idealna jer omogućuje unos kvalitetnih, cjelovitih i nutritivno bogatih namirnica koje pružaju temelj za zdrav život, a time i za oralno zdravlje. Valja se pritom voditi načelima raznovrsnosti i uravnoteženosti, no ako se fokusirate na ljepotu osmijeha, neke namirnice nose više prednosti za zdravlje zuba. 

Stručnjaci također ističu da izrazito slatka hrana pogoduje razvoju karijesa, jednako kao i ona bogata škrobom poput čipseva i smokija. Takva hrana duo prijanja uz caklinu hraneći bakterije i stvarajući podlogu za razvoj karijesa i drugih upalnih procesa. U tom smislu će pomoći namirnice koje se od davnina smatraju prirodnim čistačima zuba jer djeluju abrazivno čisteći površinu i istovremeno nude zaštitu. 

Kalcij

Meso, jaja, losos ili pak jogurt i sir odličan su izvor kalcija, minerala koji nije zaslužan samo za snažne i čvrste kosti, nego za strukturu zuba. Riba je također izvor vitamina D koji je ključan za  izgradnju i očuvanju zuba i kostiju te pomaže apsorpciji kalcija i omogućuje ravnotežu minerala u tijelu. 

Vitamini

Zeleno lisnato povrće i voće riznice su vitamina značajnih za izgradnju i održavanje zubne cakline. Voće bogato vitaminom C pomaže kolagenu u desnima onemogućiti razvoj parodontitisa, pa jabuka koja pritom ima i visok udio fluora osnažuje zubno meso. Slasne jagode zahvaljujući askorbinskoj kiselini blago izbjeljuju zube, dok polifenoli onemogućuju razvoj bakterija. Brokula, bundeva i krumpir će zahvaljujući udjelu vitamina A potaknuti osnaživanje zubne cakline, dok će luk i stabljika celera imati antibakterijski učinak. 

Antioksidansi

Nezaslađeni zeleni čaj bogat je antioksidansima sa zaštitnom ulogom koji ne omogućuju samo uništavanje slobodnih radikala u tijelu nego njeguju zube. Voće i povrće bogato antioksidansima odnosi se na zeleno lisnato povrće poput špinata ili salate, šareno i bogati bojama poput paprike, mrkve, cikle, crvenog kupusa i drugih. 

Proteini

Mliječni proizvodi i meso izvor su proteina koji učvršćuju zubnu caklinu, no preporuka je struke birati proizvode bez šećera. Također, ako imate intoleranciju na laktozu, postoje prilagođeni proizvodi ili pak biljne inačice napitaka obogaćenih kalcijem. 

Dentalni implantati pokazali su se kao jedan od najuspješnijih alata koje moderna stomatologija danas ima na raspolaganju. Njihova je intenzivna  primjena promijenila kvalitetu života milijunima pacijenata i uvrstila ih u  rutinsku ponudu mnogih stomatoloških ordinacija.

 No, malo pacijenata zna kako su dentalni implantati nastali i kako je tekao njihov razvoj – od korištenja tokarskog stroja za njihovu izradu pa sve do primjene gotovo sveminskih tehnologija.

REVOLUCIONARNO OTKRIĆE

Davne 1952. godine profesor Per-Ingvar Brånemark došao je u svom laboratoriju u Švedskoj do revolucionarnog otkrića. Otkrio je da se titan spaja s kosti pacijenta. Taj je proces nazvao oseointegracija. 

Otac moderne implantologije, kako nazivaju tog švedskog ortopeda, došao je do otkrića tijekom vitalnog mikroskopskog istraživanja na zečevima. Kako nakon procesa cijeljenja više nije mogao izvaditi optičke titanske spremnike iz zečjih kosti, zaključio je da se titan prirodnim putem spaja s kosti. 

ZAŠTO TITAN?

Do izbora titana kao materijala za provođenje istraživanja došlo je sasvim slučajno. Naime, u isto je vrijeme drugi ortoped Hans Emneus istraživao upotrebu raznih materijala za izradu umjetnih kukova. On je predložio prof. Brånemarku da pokuša upotrijebiti novi metal titan, koji je došao iz nuklearnih pogona u Rusiji.  

Od tog je trenutka titan postao i sve do današnjih dana ostao jedini materijal izbora za proizvodnju dentalnih implantata. 

PRVI PACIJENT 

Prva reakcija akademske zajednice bila je šokantna. Preporuka je bila da se titan ne koristi, čak ni kod eksperimenata sa psima.

Usprkos protivljenju akademske zajednice, prof. Brånemark prikupio je značajne podatke kroz svoja daljnja istraživanja što je 1965. godine  rezultiralo ugradnjom prvih dentalnih implantata pacijentu Gosta Larssonu.

Na zavodu plastične kirurgije u Gothenburgu pojavio se pacijent s velikim rascjepom donje čeljusti. Profesor Brånemark predložio je kolegama da pacijentu spoje čeljust korištenjem titanskih fiksatora što se do tada koristilo samo na psima u svrhu istraživanja. 

Pacijent je imao ugrađene implantate preko 40 godina što dokazuje njihovu dugovječnost čak i u primitivnom obliku i tehnici kojom su se ugrađivali na početku.

KOMERCIJALNA PRIMJENA

Kako su švedska nadležna tijela 1978. godine odobrila ugradnju dentalnih implantata u kliničke svrhe, prof. Brånemark pristupio je tvrtkama koje bi proizvodile dentalne implantate prema njegovom dizajnu i ideji. 

Dogovor je postignut s renomiranom švedskom tvrtkom Bofors koja je poznati proizvođač kemijske i vojne opreme. Priča kaže da je spomenuta tvrtka prilagodila tokarske strojeve, kojima su se proizvodili nadaleko poznati Bofors topovi, proizvodnji prvih dentalnih implantata. 

Nakon nekoliko godina zajedničkog razvoja, 1981. godine osnovana je tvrtka Bofors Nobelpharma. Tvrtka se bavila komercijalnom proizvodnjom i prodajom dentalnih implantata prema idejnim rješenjima prof. Brånemarka.

Godine 1996. tvrtka mijenja naziv u Nobel Biocare i preuzima vodeću poziciju među proizvođačima i inovatorima na tržištu dentalnih implantata koje i danas predvodi ne temeljima nasljeđa svog osnivača.

PRIHVAĆANJE AKADEMSKE ZAJEDNICE

Prva Konferencija o dentalnim implantatima održana je 1978. godine u organizaciji Nacionalnog instituta za zdravlje i sveučilišta Harvard danas se smatra trenutkom kada je prihvaćen pojam dentalnih implantata i oseointegracije od strane akademske zajednice. 

Sveučilište Harvard, kao jedno od najpoznatijih sveučilišta na svijetu, svojim je ugledom pomoglo prof. Brånemarku da analizom prikupljenih podatka ustoliči kriterije i standarde za primjenu dentalnih implantata.

TOČKA PREOKRETA

Godine 1982. prof. Brånemark prezentirao je svoje znanstvene podatke na dvodnevnoj konferenciji „Oseointegracija u kliničkoj stomatologiji“ koja se održavala u Torontu. Prvoga dana konferencije stav akademske zajednice bio je i dalje negativan, no zahvaljujući upornosti, količini i opsežnosti podataka koje je prof. Branemark prikupio svojim istraživanjima, došlo je do preokreta i prihvaćanja dentalnih implantata od strane akademske zajednice.    

Upravo je taj događaj bio prekretnica u njihovoj primjeni jer je te iste godine FDA (Food and Drug Administration), kao krovna organizacija za kontrolu i promet medicinskih proizvoda i lijekova, odobrila kliničku primjenu dentalnih implantata u Americi, a time, praktički, i u cijelom svijetu.

ZASLUŽENO PRIZNANJE

Teško je nabrojati sva priznanja i nagrade koje je ovaj inovativni znanstvenik dobio u svojoj dugoj i plodnoj karijeri.

Svakako treba istaknuti Soederbergovu nagradu koja mu je uručena 1992. godine od strane Švedskog medicinskog društva, a koja se smatra mini Nobelovom nagradom te medalju Harvardske škole dentalne medicine.

NASLJEĐE

Profesor Brånemark osnovao je 1989. godine „Brånemark centar za oseointegraciju“ s misijom da osigura tretman pacijentima s teškim oralnim ili maksilofacijalnim nedostatcima. Zahvaljujući humanosti svog osnivača čest je slučaj da takvi pacijenti budu operirani besplatno.

„Manje je više. To je moja ambicija kada govorimo o dimenzijama i broju ugrađenih implantata koji moraju podnijeti stres i opterećenje te spriječiti oštećenje kosti u zubnoj šupljini pacijenta. 

U ranijim danima starija životna dob bila je povezana s gotovo neizbježnom bezubošću koja je imala teške posljedice na našu osobnost, prehranu i komunikaciju.

Zahvalno je vidjeti da i pacijenti stari 90 godina mogu ugraditi dentalne implantate s istom prognozom uspješnosti terapije kao i kod pacijenata srednje dobi. Odlučan je faktor kako dozvoliti tkivu da se oporavi i integrira uz dodatnu brigu i njegu pacijenta.

I zaključno, čeljust opskrbljena dentalnim implantatima i zubima putem oseopercepcije komunicira s mozgom i time poboljšava ne samo svakodnevni život i žvačnu funkciju, već i oporavak pacijenta poslije svih vrsta opsežnijih operativnih zahvata na tijelu.

Time usta postaju jedan od ključnih faktora u odnosu na brigu o cijelom tijelu, posebice kod ugradnje bilo koje vrste proteza u bilo koji dio tijela.“

Ovim se riječima prof. Brånemark obraća pacijentima na službenim internet stranicama svog instituta.

KOME TREBAJU DENTALNI IMPLANTATI

Nakon svega što smo pročitali o dentalnim implantatima, njihovoj povijesti i ulozi koju imaju ne samo u dentalnoj skrbi pacijenta, već i u sveobuhvatnom pozitivnom utjecaju na naše zdravlje, lako je zaključiti da su oni idealan izbor svakog pacijenta kojemu nedostaje jedan ili više zuba.

Zahvaljujući napretku tehnologije, današnji su dentalni implantati daleko sigurniji i za pacijenta i za stomatologa, a prognoza uspješnosti tretmana dentalnim implantatima je preko 98% što je jedan od najviših postotaka uspješnosti terapije u medicini.  

Stoga se s povjerenjem obratite svom stomatologu i saznajte što dentalni implantati mogu učiniti za vas.

Siniša Drobnjak