Kad izgubimo zub, zbog karijesa, upale ili ozljede, većina ljudi najprije samo želi da se rupa u osmijehu što prije zatvori. Pitanja dođu tek kasnije. Što je bolje, implantat, most ili proteza? Što koje rješenje znači za susjedne zube, za kost i za novčanik? Iskren odgovor je da jedno rješenje nije najbolje za svakoga. Veliki međunarodni pregled istraživanja (Cochrane) nije našao dovoljno dokaza da bi se bilo koja metoda nadomještanja zuba preporučila svima. Zato vrijedi razumjeti što svako rješenje daje, a što traži zauzvrat.
Zašto prazan prostor nije samo pitanje izgleda
Zub koji nedostaje otežava žvakanje i govor, a susjedni zubi s vremenom mogu početi naginjati prema praznini. Mijenja se i kost, jer na tom mjestu više nema korijena koji bi je opterećivao. Prema dostupnim istraživanjima, šest mjeseci nakon vađenja zuba kost je u prosjeku uža za gotovo četiri milimetra, a najbrže se to događa u prvim mjesecima. O tome kako se kost može sačuvati već pri vađenju zuba pisali smo u tekstu o zaštiti čeljusne kosti. Zbog toga odluku ne treba donositi u panici, ali se isplati što ranije o njoj razgovarati sa stomatologom.
Implantat: novi korijen za novu krunicu
Implantat je mali vijak od titana koji se ugradi u čeljusnu kost i preuzme ulogu korijena. Kost mu s vremenom naraste uz površinu i čvrsto ga drži, a na njega se pričvrsti krunica. Kako zahvat izgleda korak po korak, opisali smo u tekstu o ugradnji implantata. Najveća prednost u odnosu na most jest to što se susjedni zubi ne diraju. Uz to, implantat žvačne sile prenosi na kost, pa pregledi literature pokazuju da je manji gubitak kosti u čeljustima s implantatima nego u čeljustima s običnim protezama.
S druge strane, implantat traži kirurški zahvat te dovoljno kosti i zdrave desni. Prije konačne krunice obično treba pričekati nekoliko mjeseci da kost zaraste uz implantat, iako se u odabranim slučajevima može i brže. Početni trošak u pravilu je veći nego kod drugih rješenja. Upala tkiva oko implantata, koju stručnjaci zovu periimplantitis, može uništiti kost koja ga drži. U istraživanjima se nalazi otprilike kod svakog petog pacijenta, najčešće uz lošu higijenu, preskočene kontrole ili raniju tešku bolest desni. Što pomaže da do toga ne dođe, napisali smo u tekstu o njezi nakon ugradnje.
Most: brže, ali uz brušenje
Most se oslanja na dva ili više zuba uz prazan prostor koji treba premostiti. Oni se obruse kako bi se na njih postavile krunice, a spaja ih jedan ili više umjetnih zuba koji popunjavaju prazninu. Gotov je puno brže nego implantat, bez operacije i bez čekanja da kost zaraste, a to je njegova velika prednost. Cijena toga je što se zdravi zubi trajno smanjuju, pa su u istraživanjima kod mostova najčešće komplikacije karijes na nosećim zubima i gubitak njihova živca. Most ne zamjenjuje korijen, pa kosti ne daje ono što joj daje implantat. Postoji i ljepljeni most koji manje zadire u susjedne zube, ali se u istraživanjima tijekom pet godina odlijepio otprilike kod svakog petog pacijenta.
Proteza: najjednostavnije, ali najmanje stabilno
Djelomična proteza vadi se iz usta. Obično je najpovoljnija, ne traži operaciju ni veće zahvate na zubima, pa je često rješenje kad zdravlje ili proračun ne dopuštaju drugo. Mane su manja stabilnost, navikavanje na strano tijelo u ustima i svakodnevno čišćenje, o čemu smo pisali u tekstu o njezi proteza. Kvačice kojima se drži za susjedne zube mogu uz lošu higijenu pogodovati naslagama i upali desni. Proteza koja leži na desnima ne opterećuje kost kao korijen. Istraživanje nositelja potpunih proteza praćenih dvadeset i pet godina pokazalo je da se kost ispod njih i dalje polako povlači, zbog čega se proteza s vremenom mora podložiti ili obnoviti.
Kako doći do prave odluke
Odgovor se rađa na pregledu. Stomatolog će procijeniti koliko je kosti ostalo, često uz trodimenzionalnu snimku, kakve su vam desni, jesu li susjedni zubi zdravi ili već jako ispunjeni, kakvo je vaše opće zdravlje i imate li navike poput pušenja ili škripanja zubima. Jednako su važne vaše želje i mogućnosti. Pitajte što je u vašem slučaju realno, što će biti sa susjednim zubima i koje kontrole vas čekaju kroz pet i deset godina. Još pitanja za razgovor s liječnikom nabrojali smo u tekstu o pitanjima za stomatologa. Drugo mišljenje sasvim je uobičajeno i nitko vam ga neće zamjeriti.
Zaključak
U velikim pregledima istraživanja nakon pet godina u funkciji je oko 94 posto klasičnih mostova i oko 94 do 95 posto krunica na implantatima, a nakon deset godina oko 89 posto jednih i drugih. To su prosjeci iz studija, a ne obećanje za pojedinog pacijenta, ali pokazuju da pouzdanost nije glavna razlika među rješenjima. Razlika je u tome kako svako od njih utječe na susjedne zube, kost, vrijeme i novac. Zato ne morate sami znati što je najbolje. Najvažnije je da odluku donesete nakon pregleda, uz jasne odgovore, a ne iz žurbe.
