Zaštita čeljusne kosti nakon vađenja zuba važan je korak u održavanju vašeg oralnog zdravlja. Razumijevanjem važnosti ovog postupka i bliskom suradnjom s vašim stomatologom ili parodontologom, možete osigurati najbolji mogući ishod za vaše dentalno zdravlje.

Što znači “zaštita čeljusne kosti nakon vađenja zuba” ili stručno, “zbrinjavanje koštane alvole”?

Kada se zub izvadi, ostaje prazan prostor u kosti koji će se s vremenom smanjivati u debljini i visini. Kako bi se ublažili gubitak kosti, izvode se postupci kojima se nadomiješta kost u defekt koji je nastao vađenjem zuba. Cilj je spriječiti promjene u strukturi čeljusti nakon vađenja zuba i smanjenje volumena kosti koje je gotovo neizbježno. Većina ovih nepoželjnih situacija događa se tijekom prvih šest mjeseci nakon postupka vađenja zuba.

Nekoliko je ključnih benefita ovog jednostavnog postupka: spriječava se gubitak čeljusne kosti koji dovodi do promjene u izgledu lica, čvrsta kost pruža stabilnu osnovu za  dentalne implantate i cijeljenje rane je brže, a rizik od infekcija bitno manji.

Ovaj postupak je najučinkovitiji kada se izvodi odmah nakon vađenja zuba. To omogućuje stomatologu da očuva strukturu kosti prije nego što započne resorpcija. Međutim, postupak se može izvesti i tjednima ili čak mjesecima nakon vađenja, ako je potrebno.

Kako izgleda ovaj jednostavni zahvat?

Postavljanje koštanog nadomijestka u koštanu alveolu najbolje je napraviti odmah nakon vađenja zuba. Kod većih defekata potrebno je koristiti i kolagenu membranu. Rana se u većini slučajeva mora sašiti. Koštani nadomijestak djeluje kao skela i potiče rast novog koštanog tkiva u alveoli.

Koji problemi mogu nastati ako se pravovremeno ne zbrine kost?

Kad se ovaj postupak ne napravi na vrijeme, može doći do nekoliko komplikacija:

1. Gubitak kosti: To može uzrokovati promjene u izgledu lica i potencijalno ugroziti buduće dentalne postupke.
2. Poteškoće s dentalnim implantatima: Nedovoljna količina kosti na mjestu vađenja može otežati ili onemogućiti postavljanje dentalnih implantata, što dovodi do manje optimalnog ishoda za zamjenu zuba.
3. Povećani rizik od komplikacija: Koštane alveole koje nisu zbrinute sklonije su infekcijama.
4. Povećani rizik za buduću augmentaciju: Skupi i invazivni tretman.

Postupci očuvanja kosti pomažu u održavanju njihova većeg volumena, a to omogućuje zdraviju i ljepšu zamjenu zuba. Dodatne savjete potražite kod svog stomatologa.

Parodontitis je tri puta češći kod pušača nego kod nepušača, bez obzira na razinu oralne higijene. Pored toga, kod pušača parodontitis je karakteriziran manjim stupnjem upale desni i manjim krvarenjem, što može dovesti do toga da početak bolesti prođe nezamijećeno.

Kod pušača je primjetan i veći i brži gubitak alveolarne kosti (potporna kost zuba) i gingivnog pripoja (vlakna koja spajaju zube s desnima), dublji džepovi (prostori između desni i zuba) i veći broj recesija gingive (povlačenje zubnog mesa, što ogoljuje zubne vratove). Smatra se da je takva klinička slika posljedica vazokonstrikcije (stezanja) krvnih žila desni, koja je izazvana nikotinom, a, osim toga, u desnima pušača postoji manji broj krvnih žila u odnosu na desni nepušača. Kod pušača je također smanjen i imunološki odgovor što dovodi do poremećaja obrane organizma. Uz sve to, pušači imaju više vrsta bakterija koje se mogu dovesti u vezu s parodontitisom. 

 Nikotin se apsorbira u oralna tkiva. Nađen je i na površini korijena zuba pušača. Najveća količina nikotina nađena je u serumu, slini i gingivnoj tekućini. Ustanovljeno je da pušači imaju manju količinu gingivne tekućine od nepušača. Ona inače cirkulira u džepu i sadrži obrambene komponente važne za zaštitu parodontnih tkiva. Osnovni mehamizmi obrane na staničnoj razini kod pušača su smanjeni, čime je oslabljena prva linija obrane od patogenih mikroorganizama. 

Zna se da je efekt pušenja na parodont kumulativan. Zato, negativne posljedice pušenja na potporni aparat zuba ovise o duljini pušenja i o broju cigareta. 

Parodontna tkiva imaju velik regenerativni potencijal, što je vrlo važno za uspjeh u terapiji parodontitisa. Međutim, pušenje usporava zarastanje rana u općoj kirurgiji. Taj negativan utjecaj posebno je izražen u oralnoj kirurgiji, jer su oralna tkiva direktno izložena štetnim sastojcima duhanskog dima. 

Pušenje negativno djeluje i tijekom nekirurškog liječenja parodontitisa, čiji je cilj eliminacija upale desni, povećanje razine i kvalitete epitelnog pripoja, te smanjenje džepova, čime se zaustavlja destukcija parodontnih tkiva. Smanjenje dubine džepova kod nekirurške terapije parodontitisa je u prosjeku manje za 0,5mm nego kod nepušača. 

Čak se smatra da pušenje više utječe na gubitak kosti nego loša oralna higijena.  

Parodontolog bi trebao edukativno utjecati na pacijente u smislu odvikavanja od pušenja i tako djelovati preventivno na nastanak i napredovanje parodontitisa. U svakom slučaju, odluka o prestanku pušenja leži na pojedincu i osobnoj procjeni važnosti što dužeg očuvanja zuba, a, time i očuvanja zdravlja, kako usne šupljine, tako i cjelokupnog organizma. 

Na kraju nije naodmet istaknuti kako duhan sadrži oko 4.000 različitih toksičnih tvari, od kojih je 40 kancerogeno. Nikotin je najaktivnija tvar u duhanu koja izaziva najveći broj štetnih posljedica za organizam u cijelosti, pa tako i za parodontna tkiva. To je otrovni alkaloid koji se apsorbira inhalacijom preko pluća, preko oralne sluznice i kože i tako dospijeva u krvotok, a za samo nekoliko minuta i u mozak. Nikotin je jedna od tvari koja stvara najveću ovisnost, pa većina ljudi koji prestanu pušiti, ponovno počinju za nekoliko dana. SZO pokazuje da je pušenje odgovorno za oko 4 milijuna smrtnih slučajeva godišnje. To je više od onog što odnesu AIDS, TBC, prometne nezgode, ubojstva i samoubojstva. Smatra se da će duhan do 2030. godine biti glavni uzrok smrtnosti i invalidnosti kod svjetske populacije od koga će stradati više od 10 milijuna ljudi. Ovi statistički podaci su alarmantni, pogotovo ako se uzme u obzir da se pušenje u velikom postotku može spriječiti.